TY  - CONF
AU  - Vidović, Biljana
AU  - Cvrković, Tatjana
AU  - Petanović, Radmila
AU  - de Lillo, Enrico
AU  - Cristofaro, Massimo
AU  - Bon, Marie-Claude
AU  - Stutz, Sonja
AU  - Sforza, Rene
AU  - Marini, Francesca
PY  - 2023
UR  - https://plantarum.izbis.bg.ac.rs/handle/123456789/1243
AB  - Kiselo drvo, Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, je listopadna vrsta autohtona u Kini,
uneta kao ukrasna biljka u Severnu Ameriku i Evropu gde postaje invazivna i predstavlja
ozbiljnu pretnju u narušavanju ekosistema. Eriofidne grinje, poznate po visokoj specifičnosti i
po negativnom uticaju na biljke domaćine, mogu imati veliki potencijal kao agensi za biološku
kontrolu invazivnih biljaka. Na kiselom drvetu u Evropi registrovane su eriofidne grinje koje
dovode do uvijanja, deformisanja, žućenja i preranog opadanja lišća, ali su primećeni i
simptomi nekroze apikalnih delova stabljike.
Predmet ovog rada je prikaz rezultata istraživanja eriofidnih grinja kao potencijalnih
agenasa za biološku kontrolu kiselog drveta. Kako bi se utvrdilo da li je neki agens pogodan za
biološku kontrolu nephodna je njegova pouzdana identifikacija, testiranje specifičnosti prema
biljci domaćinu kao i utvrđivanje uticaja na ciljanu biljku.
Na A. altissima su bile poznate četiri vrste eriofida: Aculops ailanthi Lin, Jin & Kuang
1997, Aculops taihangensis Hong & Xue 2005, Aculus altissimae Xue & Hong 2005, opisane u
Kini, i Aculus mosoniensis Ripka 2014, opisana sa kiselog drveta iz Mađarske. Vrste Ac. ailanthi
i A. mosoniensis su jedine koje su registrovane izvan nativnog područja biljke domaćina: Ac.
ailanthi je registrovana u SAD-u, a A. mosoniensis u više evropskih zemalja. Na osnovu
morfoloških analiza A. taihangensis je preimenovan u rod Aculus (De Lillo et al., 2022).
Analizirani su filogenetski odnosi između kineskih populacija A. taihangensis i evropskih A.
mosoniensis korišćenjem COI i ITS1 regiona i utvrđeno je da je A. mosoniensis junior sinonim
od A. taihangensis, tako da se sada sa sigurnošću može tvrditi da je A. taihangensis jedina vrsta
registrovana u 14 evropskih zemalja.
Tokom tri godine istraživanja urađeni su testovi specifičnosti prema biljci domaćinu.
Testirano je 17 biljaka iz 7 familija reda Sapindales Bercht. & J. Presl. Izabrane su vrste iz
familija srodnih familiji Simaroubaceae kojoj pripada A. altissima. Rezultati ovih testiranja su
pokazali da se nakon dva meseca od početka testa (inokulacije biljaka sa eriofidama) juvenilni
stadijumi A. taihangensis nalaze samo na biljkama kiselog drveta, što sugeriše da se A.
taihangensis može razvijati i reprodukovati samo na kiselom drvetu, čime se potvrđuje već
poznata činjenica o izuzetnoj monofagnosti eriofidnih grinja.
16
Testovi o uticaju ishrane A. taihangensis na kiselo drvo, rađeni tokom dve godine na
mladim biljkama ili sadnicama starim dva meseca, pokazali su da se usled ishrane ove eriofide
biomasa infestirane biljke redukuje oko 80% u odnosu na neinfestiranu biljku.
Imajući u vidu da je A. taihangensis već prisutna u Evropi, dalja istraživanja bi trebalo
usmeriti ka pronalaženju mogućnosti za upotrebu ove eriofide kao agensa za biološku
kontrolu kiselog drveta augmentativnim pristupom.
PB  - Društvo za zaštitu bilja Srbije
C3  - XVII Simpozijum o zaštiti bilja. 27-30. novembar 2023.
T1  - Eriofidne grinje kao potencijalni agensi biološke kontrole invazivne vrste Ailanthus altissima (Simaroubaceae)
EP  - 16
SP  - 15
ER  - 

@conference{
author = "Vidović, Biljana and Cvrković, Tatjana and Petanović, Radmila and de Lillo, Enrico and Cristofaro, Massimo and Bon, Marie-Claude and Stutz, Sonja and Sforza, Rene and Marini, Francesca",
year = "2023",
abstract = "Kiselo drvo, Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, je listopadna vrsta autohtona u Kini,
uneta kao ukrasna biljka u Severnu Ameriku i Evropu gde postaje invazivna i predstavlja
ozbiljnu pretnju u narušavanju ekosistema. Eriofidne grinje, poznate po visokoj specifičnosti i
po negativnom uticaju na biljke domaćine, mogu imati veliki potencijal kao agensi za biološku
kontrolu invazivnih biljaka. Na kiselom drvetu u Evropi registrovane su eriofidne grinje koje
dovode do uvijanja, deformisanja, žućenja i preranog opadanja lišća, ali su primećeni i
simptomi nekroze apikalnih delova stabljike.
Predmet ovog rada je prikaz rezultata istraživanja eriofidnih grinja kao potencijalnih
agenasa za biološku kontrolu kiselog drveta. Kako bi se utvrdilo da li je neki agens pogodan za
biološku kontrolu nephodna je njegova pouzdana identifikacija, testiranje specifičnosti prema
biljci domaćinu kao i utvrđivanje uticaja na ciljanu biljku.
Na A. altissima su bile poznate četiri vrste eriofida: Aculops ailanthi Lin, Jin & Kuang
1997, Aculops taihangensis Hong & Xue 2005, Aculus altissimae Xue & Hong 2005, opisane u
Kini, i Aculus mosoniensis Ripka 2014, opisana sa kiselog drveta iz Mađarske. Vrste Ac. ailanthi
i A. mosoniensis su jedine koje su registrovane izvan nativnog područja biljke domaćina: Ac.
ailanthi je registrovana u SAD-u, a A. mosoniensis u više evropskih zemalja. Na osnovu
morfoloških analiza A. taihangensis je preimenovan u rod Aculus (De Lillo et al., 2022).
Analizirani su filogenetski odnosi između kineskih populacija A. taihangensis i evropskih A.
mosoniensis korišćenjem COI i ITS1 regiona i utvrđeno je da je A. mosoniensis junior sinonim
od A. taihangensis, tako da se sada sa sigurnošću može tvrditi da je A. taihangensis jedina vrsta
registrovana u 14 evropskih zemalja.
Tokom tri godine istraživanja urađeni su testovi specifičnosti prema biljci domaćinu.
Testirano je 17 biljaka iz 7 familija reda Sapindales Bercht. & J. Presl. Izabrane su vrste iz
familija srodnih familiji Simaroubaceae kojoj pripada A. altissima. Rezultati ovih testiranja su
pokazali da se nakon dva meseca od početka testa (inokulacije biljaka sa eriofidama) juvenilni
stadijumi A. taihangensis nalaze samo na biljkama kiselog drveta, što sugeriše da se A.
taihangensis može razvijati i reprodukovati samo na kiselom drvetu, čime se potvrđuje već
poznata činjenica o izuzetnoj monofagnosti eriofidnih grinja.
16
Testovi o uticaju ishrane A. taihangensis na kiselo drvo, rađeni tokom dve godine na
mladim biljkama ili sadnicama starim dva meseca, pokazali su da se usled ishrane ove eriofide
biomasa infestirane biljke redukuje oko 80% u odnosu na neinfestiranu biljku.
Imajući u vidu da je A. taihangensis već prisutna u Evropi, dalja istraživanja bi trebalo
usmeriti ka pronalaženju mogućnosti za upotrebu ove eriofide kao agensa za biološku
kontrolu kiselog drveta augmentativnim pristupom.",
publisher = "Društvo za zaštitu bilja Srbije",
journal = "XVII Simpozijum o zaštiti bilja. 27-30. novembar 2023.",
title = "Eriofidne grinje kao potencijalni agensi biološke kontrole invazivne vrste Ailanthus altissima (Simaroubaceae)",
pages = "16-15"
}

Vidović, B., Cvrković, T., Petanović, R., de Lillo, E., Cristofaro, M., Bon, M., Stutz, S., Sforza, R.,& Marini, F.. (2023). Eriofidne grinje kao potencijalni agensi biološke kontrole invazivne vrste Ailanthus altissima (Simaroubaceae). in XVII Simpozijum o zaštiti bilja. 27-30. novembar 2023.
Društvo za zaštitu bilja Srbije., 15-16.

Vidović B, Cvrković T, Petanović R, de Lillo E, Cristofaro M, Bon M, Stutz S, Sforza R, Marini F. Eriofidne grinje kao potencijalni agensi biološke kontrole invazivne vrste Ailanthus altissima (Simaroubaceae). in XVII Simpozijum o zaštiti bilja. 27-30. novembar 2023.. 2023;:15-16..

Vidović, Biljana, Cvrković, Tatjana, Petanović, Radmila, de Lillo, Enrico, Cristofaro, Massimo, Bon, Marie-Claude, Stutz, Sonja, Sforza, Rene, Marini, Francesca, "Eriofidne grinje kao potencijalni agensi biološke kontrole invazivne vrste Ailanthus altissima (Simaroubaceae)" in XVII Simpozijum o zaštiti bilja. 27-30. novembar 2023. (2023):15-16.

TY  - JOUR
AU  - Vidović, Biljana
AU  - Anđelković, Nikola
AU  - Jojić, Vida
AU  - Cvrković, Tatjana
AU  - Petanović, Radmila
AU  - Marini, Francesca
AU  - Cristofaro, Massimo
AU  - Rector, Brian
PY  - 2022
UR  - https://plantarum.izbis.bg.ac.rs/handle/123456789/720
UR  - https://enauka.gov.rs/handle/123456789/573368
UR  - http://radar.ibiss.bg.ac.rs/handle/123456789/5068
UR  - http://aspace.agrif.bg.ac.rs/handle/123456789/6214
AB  - A new species of eriophyoid mite, Aculodes marcelli sp. nov., was discovered on cheatgrass, Anisantha tectorum (L.) Nevski (syn. Bromus tectorum L.), an annual grass that is native to Eurasia and Northern Africa. This grass was introduced to North America near the end of the 19th century and now is widespread and associated with the observed increases in the size, frequency, and intensity of wildfires in western N. America. In this paper, A. marcelli sp. nov., is morphologically described and illustrated. Compared with other Aculodes spp., it differs based on morphology and the sequence of the mitochondrial cytochrome oxidase gene, subunit I (MT-CO1). Results of morphometric analysis showed clear differentiation between A. marcelli sp. nov., and the most similar congener, A. altamurgiensis from Taeniatherum caput-medusae. Analysis of MT-CO1 sequence divergence revealed significant levels of genetic variation (17.7%) and supported the results from the morphometric analysis; therefore, it is determined that they are two different species. Aculodes marcelli sp. nov., is a new candidate agent for classical biological control of A. tectorum.
PB  - MDPI Basel
T2  - Insects
T1  - A New Aculodes Species (Prostigmata: Eriophyidae) Described from an Invasive Weed by Morphological, Morphometric and DNA Barcode Analyses
IS  - 10
SP  - 877
VL  - 13
DO  - 10.3390/insects13100877
ER  - 

@article{
author = "Vidović, Biljana and Anđelković, Nikola and Jojić, Vida and Cvrković, Tatjana and Petanović, Radmila and Marini, Francesca and Cristofaro, Massimo and Rector, Brian",
year = "2022",
abstract = "A new species of eriophyoid mite, Aculodes marcelli sp. nov., was discovered on cheatgrass, Anisantha tectorum (L.) Nevski (syn. Bromus tectorum L.), an annual grass that is native to Eurasia and Northern Africa. This grass was introduced to North America near the end of the 19th century and now is widespread and associated with the observed increases in the size, frequency, and intensity of wildfires in western N. America. In this paper, A. marcelli sp. nov., is morphologically described and illustrated. Compared with other Aculodes spp., it differs based on morphology and the sequence of the mitochondrial cytochrome oxidase gene, subunit I (MT-CO1). Results of morphometric analysis showed clear differentiation between A. marcelli sp. nov., and the most similar congener, A. altamurgiensis from Taeniatherum caput-medusae. Analysis of MT-CO1 sequence divergence revealed significant levels of genetic variation (17.7%) and supported the results from the morphometric analysis; therefore, it is determined that they are two different species. Aculodes marcelli sp. nov., is a new candidate agent for classical biological control of A. tectorum.",
publisher = "MDPI Basel",
journal = "Insects",
title = "A New Aculodes Species (Prostigmata: Eriophyidae) Described from an Invasive Weed by Morphological, Morphometric and DNA Barcode Analyses",
number = "10",
pages = "877",
volume = "13",
doi = "10.3390/insects13100877"
}

Vidović, B., Anđelković, N., Jojić, V., Cvrković, T., Petanović, R., Marini, F., Cristofaro, M.,& Rector, B.. (2022). A New Aculodes Species (Prostigmata: Eriophyidae) Described from an Invasive Weed by Morphological, Morphometric and DNA Barcode Analyses. in Insects
MDPI Basel., 13(10), 877.
https://doi.org/10.3390/insects13100877

Vidović B, Anđelković N, Jojić V, Cvrković T, Petanović R, Marini F, Cristofaro M, Rector B. A New Aculodes Species (Prostigmata: Eriophyidae) Described from an Invasive Weed by Morphological, Morphometric and DNA Barcode Analyses. in Insects. 2022;13(10):877.
doi:10.3390/insects13100877 .

Vidović, Biljana, Anđelković, Nikola, Jojić, Vida, Cvrković, Tatjana, Petanović, Radmila, Marini, Francesca, Cristofaro, Massimo, Rector, Brian, "A New Aculodes Species (Prostigmata: Eriophyidae) Described from an Invasive Weed by Morphological, Morphometric and DNA Barcode Analyses" in Insects, 13, no. 10 (2022):877,
https://doi.org/10.3390/insects13100877 . .