Značaj riparijalnih područja Srbije u širenju invazivnih biljnih vrsta
Authors
Anđelković, AnaCvijanović, Dušanka
Marisavljević, Dragana
Novković, Maja

Popović, Slađana
Živković, Milica
Pavlovic, Danijela
Radulović, Snežana
Conference object (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
Procenjuje se da je oko 13.000 biljnih vrsta širom sveta postalo naturalizovano izvan
njihovog prirodnog areala, pri čemu područje Evrope broji skoro 6.000 naturalizovanih
alohtonih biljnih vrsta. Smatra se da tip staništa predstavlja najbolji pokazatelj nivoa
invazije na regionalnom nivou, pri čemu su riparijalna ili priobalna staništa među
onima koja se karakterišu najvišim nivoom invazije. Riparijalne zone karakteriše
mozaik različitih tipova vegetacije koji se nalaze pod snažnim pritiskom antropogenih
aktivnosti, što dodatno doprinosi invazibilnosti ovih fragilnih područja. Kao posledica
toga, riparijalna staništa postaju centri diverziteta stranih i invazivnih biljnih vrsta, a
ujedno i potencijalni izvor njihovog daljeg prodora u okolna prirodna staništa i
agroekosisteme. Imajući sve navedeno u vidu, cilj istraživanja bio je da se analizira
stepen invazije u riparijalne zone na području Srbije. Terenska istraživanja obavljena
su u periodu jul-septembar 2013-2016. godine..., pri čemu je analizirano ukupno 250
lokaliteta na području Srbije. Od ukupnog broja lokaliteta, u istraživanje je uključeno
217 lokaliteta u riparijalu 39 reka (osam rečnih slivova) i 33 u riparijalu šest deonica
kanala hidrosistema Dunav-Tisa-Dunav (HS DTD). Podaci o brojnosti i pokrovnosti 26
analiziranih invazivnih biljnih vrsta beleženi su na obali reke/kanala, u okviru
transekata dužine 100 m. Kanonijsko korespodentna analiza (CCA) rađena je u
programu CANOCO 5.0. Od 26 taksona čije je prisustvo analizirano, taksoni sa
najvećim brojem nalaza su Xanthium strumarium L. subsp. italicum (Moretti) D. Löve,
Amorpha fruticosa L., Erigeron canadensis L., Robinia pseudoacacia L. i Echinochloa
crus-galli (L.) P. Beauv. Biogeografska analiza pokazala je da su u riparijalnim
područjima Srbije dominantno prisutne invazivne vrste poreklom iz Severne Amerike
(68% nalaza), praćene južnoameričkim i azijskim vrstama, koje su zastupljene sa
16%, odnosno 14% nalaza. U pogledu biološkog spektra, registrovan je najveći broj
jednogodišnjih invazivnih biljnih vrsta (terofite, 60%), dok višegodišnje drvenaste vrste
(fanerofite) predstavljaju drugu najviše zastupljenu grupu (16%). Rečni slivovi
Dunava, Južne Morave, Zapadne Morave i Timoka se ističu prisustvom invazivnih
biljnih taksona, sa 384, 131, 129 i 110 nalaza, redom, pri čemu je, veza pripadnosti
vodotoka određenom rečnom slivu i zastupljenosti pojedinačnih istraživanih taksona,
dodatno potvrđena rezultatima CCA analize. CCA analiza je ukazala da određeni
taksoni pokazuju jaču preferenciju prema rekama pojedinih rečnih slivova, npr.
Helianthus tuberosus L. je u većoj meri zastupljen u riparijalu reka sliva Zapadne
Morave, dok je Reynoutria x bohemica Chrtek & Chrtková u najvećoj meri prisutna u
riparijalnim zonama u okviru slivova Zapadne Morave i Drine. Sa druge strane, vrste
Asclepias syriaca L., Solidago gigantea Ait. i Xanthium spinosum L. su u većoj meri
zastupljene u riparijalu kanala HS DTD, u odnosu na rečne tokove. Analizom
celokupnog seta podataka o distribuciji, brojnosti i pokrovnosti analiziranih taksona,
slivovi Dunava, Zapadne Morave i Kolubare se mogu označiti kao glavni koridori
širenja većine istraživanih taksona, dok je moguće očekivati da će se u narednom
periodu, usled klimatskih promena, slivovi Save, Velike i Južne Morave takođe naći
pod snažnim pritiskom daljeg širenja invazivnih biljnih vrsta. Porast u broju i
pokrovnosti invazivnih biljnih vrsta moguće je očekivati i u riparijalnim zonama
visokoplaninskih predela i na području jugozapadne Srbije (doline Lima, Ibra i njihovih
pritoka), takođe kao posledica klimatskih promena.
Keywords:
riparijalna zona / reka / kanal / invazivne vrste / SrbijaSource:
Zbornik rezimea XI Kongres o korovima i savetovanje o herbicidima i regulatorima rasta, Palić, 2021, 20-23. septembar, 09-2021, 43-44Publisher:
- Herbološko društvo Srbije
Funding / projects:
- Ministry of Education, Science and Technological Development, Republic of Serbia, Grant no. 200010 (Institute for Plant Protection and Environment, Belgrade) (RS-200010)
- Development of integrated approach in plant protection for control harmful organisms (RS-31018)
Collections
Institution/Community
IZBISTY - CONF AU - Anđelković, Ana AU - Cvijanović, Dušanka AU - Marisavljević, Dragana AU - Novković, Maja AU - Popović, Slađana AU - Živković, Milica AU - Pavlovic, Danijela AU - Radulović, Snežana PY - 2021-09 UR - https://plantarum.izbis.bg.ac.rs/handle/123456789/768 AB - Procenjuje se da je oko 13.000 biljnih vrsta širom sveta postalo naturalizovano izvan njihovog prirodnog areala, pri čemu područje Evrope broji skoro 6.000 naturalizovanih alohtonih biljnih vrsta. Smatra se da tip staništa predstavlja najbolji pokazatelj nivoa invazije na regionalnom nivou, pri čemu su riparijalna ili priobalna staništa među onima koja se karakterišu najvišim nivoom invazije. Riparijalne zone karakteriše mozaik različitih tipova vegetacije koji se nalaze pod snažnim pritiskom antropogenih aktivnosti, što dodatno doprinosi invazibilnosti ovih fragilnih područja. Kao posledica toga, riparijalna staništa postaju centri diverziteta stranih i invazivnih biljnih vrsta, a ujedno i potencijalni izvor njihovog daljeg prodora u okolna prirodna staništa i agroekosisteme. Imajući sve navedeno u vidu, cilj istraživanja bio je da se analizira stepen invazije u riparijalne zone na području Srbije. Terenska istraživanja obavljena su u periodu jul-septembar 2013-2016. godine, pri čemu je analizirano ukupno 250 lokaliteta na području Srbije. Od ukupnog broja lokaliteta, u istraživanje je uključeno 217 lokaliteta u riparijalu 39 reka (osam rečnih slivova) i 33 u riparijalu šest deonica kanala hidrosistema Dunav-Tisa-Dunav (HS DTD). Podaci o brojnosti i pokrovnosti 26 analiziranih invazivnih biljnih vrsta beleženi su na obali reke/kanala, u okviru transekata dužine 100 m. Kanonijsko korespodentna analiza (CCA) rađena je u programu CANOCO 5.0. Od 26 taksona čije je prisustvo analizirano, taksoni sa najvećim brojem nalaza su Xanthium strumarium L. subsp. italicum (Moretti) D. Löve, Amorpha fruticosa L., Erigeron canadensis L., Robinia pseudoacacia L. i Echinochloa crus-galli (L.) P. Beauv. Biogeografska analiza pokazala je da su u riparijalnim područjima Srbije dominantno prisutne invazivne vrste poreklom iz Severne Amerike (68% nalaza), praćene južnoameričkim i azijskim vrstama, koje su zastupljene sa 16%, odnosno 14% nalaza. U pogledu biološkog spektra, registrovan je najveći broj jednogodišnjih invazivnih biljnih vrsta (terofite, 60%), dok višegodišnje drvenaste vrste (fanerofite) predstavljaju drugu najviše zastupljenu grupu (16%). Rečni slivovi Dunava, Južne Morave, Zapadne Morave i Timoka se ističu prisustvom invazivnih biljnih taksona, sa 384, 131, 129 i 110 nalaza, redom, pri čemu je, veza pripadnosti vodotoka određenom rečnom slivu i zastupljenosti pojedinačnih istraživanih taksona, dodatno potvrđena rezultatima CCA analize. CCA analiza je ukazala da određeni taksoni pokazuju jaču preferenciju prema rekama pojedinih rečnih slivova, npr. Helianthus tuberosus L. je u većoj meri zastupljen u riparijalu reka sliva Zapadne Morave, dok je Reynoutria x bohemica Chrtek & Chrtková u najvećoj meri prisutna u riparijalnim zonama u okviru slivova Zapadne Morave i Drine. Sa druge strane, vrste Asclepias syriaca L., Solidago gigantea Ait. i Xanthium spinosum L. su u većoj meri zastupljene u riparijalu kanala HS DTD, u odnosu na rečne tokove. Analizom celokupnog seta podataka o distribuciji, brojnosti i pokrovnosti analiziranih taksona, slivovi Dunava, Zapadne Morave i Kolubare se mogu označiti kao glavni koridori širenja većine istraživanih taksona, dok je moguće očekivati da će se u narednom periodu, usled klimatskih promena, slivovi Save, Velike i Južne Morave takođe naći pod snažnim pritiskom daljeg širenja invazivnih biljnih vrsta. Porast u broju i pokrovnosti invazivnih biljnih vrsta moguće je očekivati i u riparijalnim zonama visokoplaninskih predela i na području jugozapadne Srbije (doline Lima, Ibra i njihovih pritoka), takođe kao posledica klimatskih promena. PB - Herbološko društvo Srbije C3 - Zbornik rezimea XI Kongres o korovima i savetovanje o herbicidima i regulatorima rasta, Palić, 2021, 20-23. septembar T1 - Značaj riparijalnih područja Srbije u širenju invazivnih biljnih vrsta EP - 44 SP - 43 ER -
@conference{ author = "Anđelković, Ana and Cvijanović, Dušanka and Marisavljević, Dragana and Novković, Maja and Popović, Slađana and Živković, Milica and Pavlovic, Danijela and Radulović, Snežana", year = "2021-09", abstract = "Procenjuje se da je oko 13.000 biljnih vrsta širom sveta postalo naturalizovano izvan njihovog prirodnog areala, pri čemu područje Evrope broji skoro 6.000 naturalizovanih alohtonih biljnih vrsta. Smatra se da tip staništa predstavlja najbolji pokazatelj nivoa invazije na regionalnom nivou, pri čemu su riparijalna ili priobalna staništa među onima koja se karakterišu najvišim nivoom invazije. Riparijalne zone karakteriše mozaik različitih tipova vegetacije koji se nalaze pod snažnim pritiskom antropogenih aktivnosti, što dodatno doprinosi invazibilnosti ovih fragilnih područja. Kao posledica toga, riparijalna staništa postaju centri diverziteta stranih i invazivnih biljnih vrsta, a ujedno i potencijalni izvor njihovog daljeg prodora u okolna prirodna staništa i agroekosisteme. Imajući sve navedeno u vidu, cilj istraživanja bio je da se analizira stepen invazije u riparijalne zone na području Srbije. Terenska istraživanja obavljena su u periodu jul-septembar 2013-2016. godine, pri čemu je analizirano ukupno 250 lokaliteta na području Srbije. Od ukupnog broja lokaliteta, u istraživanje je uključeno 217 lokaliteta u riparijalu 39 reka (osam rečnih slivova) i 33 u riparijalu šest deonica kanala hidrosistema Dunav-Tisa-Dunav (HS DTD). Podaci o brojnosti i pokrovnosti 26 analiziranih invazivnih biljnih vrsta beleženi su na obali reke/kanala, u okviru transekata dužine 100 m. Kanonijsko korespodentna analiza (CCA) rađena je u programu CANOCO 5.0. Od 26 taksona čije je prisustvo analizirano, taksoni sa najvećim brojem nalaza su Xanthium strumarium L. subsp. italicum (Moretti) D. Löve, Amorpha fruticosa L., Erigeron canadensis L., Robinia pseudoacacia L. i Echinochloa crus-galli (L.) P. Beauv. Biogeografska analiza pokazala je da su u riparijalnim područjima Srbije dominantno prisutne invazivne vrste poreklom iz Severne Amerike (68% nalaza), praćene južnoameričkim i azijskim vrstama, koje su zastupljene sa 16%, odnosno 14% nalaza. U pogledu biološkog spektra, registrovan je najveći broj jednogodišnjih invazivnih biljnih vrsta (terofite, 60%), dok višegodišnje drvenaste vrste (fanerofite) predstavljaju drugu najviše zastupljenu grupu (16%). Rečni slivovi Dunava, Južne Morave, Zapadne Morave i Timoka se ističu prisustvom invazivnih biljnih taksona, sa 384, 131, 129 i 110 nalaza, redom, pri čemu je, veza pripadnosti vodotoka određenom rečnom slivu i zastupljenosti pojedinačnih istraživanih taksona, dodatno potvrđena rezultatima CCA analize. CCA analiza je ukazala da određeni taksoni pokazuju jaču preferenciju prema rekama pojedinih rečnih slivova, npr. Helianthus tuberosus L. je u većoj meri zastupljen u riparijalu reka sliva Zapadne Morave, dok je Reynoutria x bohemica Chrtek & Chrtková u najvećoj meri prisutna u riparijalnim zonama u okviru slivova Zapadne Morave i Drine. Sa druge strane, vrste Asclepias syriaca L., Solidago gigantea Ait. i Xanthium spinosum L. su u većoj meri zastupljene u riparijalu kanala HS DTD, u odnosu na rečne tokove. Analizom celokupnog seta podataka o distribuciji, brojnosti i pokrovnosti analiziranih taksona, slivovi Dunava, Zapadne Morave i Kolubare se mogu označiti kao glavni koridori širenja većine istraživanih taksona, dok je moguće očekivati da će se u narednom periodu, usled klimatskih promena, slivovi Save, Velike i Južne Morave takođe naći pod snažnim pritiskom daljeg širenja invazivnih biljnih vrsta. Porast u broju i pokrovnosti invazivnih biljnih vrsta moguće je očekivati i u riparijalnim zonama visokoplaninskih predela i na području jugozapadne Srbije (doline Lima, Ibra i njihovih pritoka), takođe kao posledica klimatskih promena.", publisher = "Herbološko društvo Srbije", journal = "Zbornik rezimea XI Kongres o korovima i savetovanje o herbicidima i regulatorima rasta, Palić, 2021, 20-23. septembar", title = "Značaj riparijalnih područja Srbije u širenju invazivnih biljnih vrsta", pages = "44-43" }
Anđelković, A., Cvijanović, D., Marisavljević, D., Novković, M., Popović, S., Živković, M., Pavlovic, D.,& Radulović, S.. (2021-09). Značaj riparijalnih područja Srbije u širenju invazivnih biljnih vrsta. in Zbornik rezimea XI Kongres o korovima i savetovanje o herbicidima i regulatorima rasta, Palić, 2021, 20-23. septembar Herbološko društvo Srbije., 43-44.
Anđelković A, Cvijanović D, Marisavljević D, Novković M, Popović S, Živković M, Pavlovic D, Radulović S. Značaj riparijalnih područja Srbije u širenju invazivnih biljnih vrsta. in Zbornik rezimea XI Kongres o korovima i savetovanje o herbicidima i regulatorima rasta, Palić, 2021, 20-23. septembar. 2021;:43-44..
Anđelković, Ana, Cvijanović, Dušanka, Marisavljević, Dragana, Novković, Maja, Popović, Slađana, Živković, Milica, Pavlovic, Danijela, Radulović, Snežana, "Značaj riparijalnih područja Srbije u širenju invazivnih biljnih vrsta" in Zbornik rezimea XI Kongres o korovima i savetovanje o herbicidima i regulatorima rasta, Palić, 2021, 20-23. septembar (2021-09):43-44.