TY  - JOUR
AU  - Tomić, Andrija
AU  - Trkulja, Vojislav
AU  - Matić, Slavica
AU  - Trkulja, Nenad
AU  - Iličić, Renata
AU  - Scortichini, Marco
AU  - Popović Milovanović, Tatjana
PY  - 2024
UR  - https://enauka.gov.rs/handle/123456789/897621
UR  - https://plantarum.izbis.bg.ac.rs/handle/123456789/1233
AB  - Pyrenophora teres is a pathogen causing a net blotch disease in cultivated barley, which is present worldwide
and can thus significantly reduce barley yields. This fungus also infects wild barley and other plants of the Hordeum
genus, as well as barley grass, wheat, oats and plants from various genera, including Agropyron, Bromus, Elymus, Hordelymus and Stipa. Based on the symptoms it causes on the infected barley plants, the pathogen can be divided into two
forms: P. teres f. teres, which causes net-like symptoms, and P. teres f. maculata, which causes blotchy symptoms. Infected seeds, stubble and plant debris, and volunteer and weed plants represent primary sources of pathogen inoculum.
During the growing season, the pathogen enters a sexual stage, developing pseudothecia with asci and ascospores. This
is followed by an asexual stage, during which conidiophores with conidia are formed. The conidial (anamorphic) stage is
much more common, whereby conidia is a source of inoculum for secondary infection during the barley growing season.
The first symptoms appear at the end of winter and the beginning of spring, often during the tilling phase. The most
characteristic symptoms form on barley leaves. Frequently, symptoms of the net form can be mistaken for other diseases
occurring on barley, making molecular analysis essential for accurate detection of P. teres, its forms, mating types and
hybrids. Current net blotch control measures are based on the combined application of cultural, chemical and biological
control methods and the selection of resistant varieties.
PB  - Czech Academy of Agricultural Sciences
T2  - Plant Protection Science
T1  - Net blotch (Pyrenophora teres Drechsler): An increasingly significant threat to barley production
EP  - 30
IS  - 1
SP  - 1
VL  - 60
DO  - 10.17221/122/2023-PPS
ER  - 

@article{
author = "Tomić, Andrija and Trkulja, Vojislav and Matić, Slavica and Trkulja, Nenad and Iličić, Renata and Scortichini, Marco and Popović Milovanović, Tatjana",
year = "2024",
abstract = "Pyrenophora teres is a pathogen causing a net blotch disease in cultivated barley, which is present worldwide
and can thus significantly reduce barley yields. This fungus also infects wild barley and other plants of the Hordeum
genus, as well as barley grass, wheat, oats and plants from various genera, including Agropyron, Bromus, Elymus, Hordelymus and Stipa. Based on the symptoms it causes on the infected barley plants, the pathogen can be divided into two
forms: P. teres f. teres, which causes net-like symptoms, and P. teres f. maculata, which causes blotchy symptoms. Infected seeds, stubble and plant debris, and volunteer and weed plants represent primary sources of pathogen inoculum.
During the growing season, the pathogen enters a sexual stage, developing pseudothecia with asci and ascospores. This
is followed by an asexual stage, during which conidiophores with conidia are formed. The conidial (anamorphic) stage is
much more common, whereby conidia is a source of inoculum for secondary infection during the barley growing season.
The first symptoms appear at the end of winter and the beginning of spring, often during the tilling phase. The most
characteristic symptoms form on barley leaves. Frequently, symptoms of the net form can be mistaken for other diseases
occurring on barley, making molecular analysis essential for accurate detection of P. teres, its forms, mating types and
hybrids. Current net blotch control measures are based on the combined application of cultural, chemical and biological
control methods and the selection of resistant varieties.",
publisher = "Czech Academy of Agricultural Sciences",
journal = "Plant Protection Science",
title = "Net blotch (Pyrenophora teres Drechsler): An increasingly significant threat to barley production",
pages = "30-1",
number = "1",
volume = "60",
doi = "10.17221/122/2023-PPS"
}

Tomić, A., Trkulja, V., Matić, S., Trkulja, N., Iličić, R., Scortichini, M.,& Popović Milovanović, T.. (2024). Net blotch (Pyrenophora teres Drechsler): An increasingly significant threat to barley production. in Plant Protection Science
Czech Academy of Agricultural Sciences., 60(1), 1-30.
https://doi.org/10.17221/122/2023-PPS

Tomić A, Trkulja V, Matić S, Trkulja N, Iličić R, Scortichini M, Popović Milovanović T. Net blotch (Pyrenophora teres Drechsler): An increasingly significant threat to barley production. in Plant Protection Science. 2024;60(1):1-30.
doi:10.17221/122/2023-PPS .

Tomić, Andrija, Trkulja, Vojislav, Matić, Slavica, Trkulja, Nenad, Iličić, Renata, Scortichini, Marco, Popović Milovanović, Tatjana, "Net blotch (Pyrenophora teres Drechsler): An increasingly significant threat to barley production" in Plant Protection Science, 60, no. 1 (2024):1-30,
https://doi.org/10.17221/122/2023-PPS . .

TY  - CHAP
AU  - Trkulja, Vojislav
AU  - Tomić, Andrija
AU  - Popović Milovanović, Tatjana
AU  - Iličić, Renata
PY  - 2023
UR  - https://plantarum.izbis.bg.ac.rs/handle/123456789/1212
AB  - Uticaji klimatskih promjena na štetne organizme su složeni iz razloga što i drugi faktori koji utiču na njih nisu konstantni već se mijenjaju. I pored toga, klimatske promjene mogu na slične ili različite načine uticati na razne prouzrokovače biljnih bolesti i štetočine, u zavisnosti kojoj grupi organizama oni pripadaju: gljivama, bakterijama, virusima, insektima, nematodama i slično. Кod fitopatogenih gljiva ovi uticaji mogu se ispoljiti u pogledu: promjene biologije; brže evolucije zbog dužeg godišnjeg doba; pojave novih rasa ili veće agresivnosti postojećih vrsta zbog rekombinacije gena; mijenjanja geografske rasprostranjenosti, bilo prema sjevernoj hemisferi ili na područja sa višom nadmorskom visinom; introdukcije karantinskih i invazivnih vrsta, kao i širenja u nova područja u odnosu na područje porijekla; veću produkciju mikotoksina i dr. Za viruse i bakterije koji se prenose vektorima od posebnog značaja je uticaj klimatskih promjena na prisustvo, širenje i brojnost vektora.
Pozitivan uticaj klimatskih promjena na različite štetočine biljaka može se ispoljiti u vidu: promjene biologije i pojave većeg broja generacija; povećane brojnosti i plodnosti; boljeg prezimljavanja; proširenog kruga domaćina; introdukcije karantinskih i invazivnih vrsta; širenja u nova područja i drugo. Pozitivni uticaji klimatskih promjena na štetne organizme najčešće su sa negativnim efektom na razvoj poljoprivrede i proizvodnju hrane, razvoj šumarstva, biodiverzitet i životnu sredinu – zbog mogućnosti nastanka većih ekonomskih šteta, kao i većih potreba za primjenom pesticida. Кlimatske promjene, takođe, mogu uticati i na biljke domaćine, pri čemu je od posebnog značaja njihov gubitak prirodne osnove otpornosti.
Iako je došlo do napretka u praćenju i razumijevanju klimatskih promjena, ostaju potrebe za mnogim naučnim, tehničkim i institucionalnim rješenjima za precizno planiranje, prilagođavanje i ublažavanje efekata klimatskih promjena na prouzrokovače biljnih bolesti i štetočine, kao i biljke domaćine i njihove interakcije.
PB  - Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka
T2  - Trbić G., Popov T., Mirjanić D. Upravljanje prirodnim resursima u eri klimatskih promjena
T1  - Uticaj klimatskih promjena na pojavu bolesti štetočina poljoprivrednih biljaka i šumskog drveća
EP  - 517
SP  - 477
DO  - 10,7251/EORU2308477T
ER  - 

@inbook{
author = "Trkulja, Vojislav and Tomić, Andrija and Popović Milovanović, Tatjana and Iličić, Renata",
year = "2023",
abstract = "Uticaji klimatskih promjena na štetne organizme su složeni iz razloga što i drugi faktori koji utiču na njih nisu konstantni već se mijenjaju. I pored toga, klimatske promjene mogu na slične ili različite načine uticati na razne prouzrokovače biljnih bolesti i štetočine, u zavisnosti kojoj grupi organizama oni pripadaju: gljivama, bakterijama, virusima, insektima, nematodama i slično. Кod fitopatogenih gljiva ovi uticaji mogu se ispoljiti u pogledu: promjene biologije; brže evolucije zbog dužeg godišnjeg doba; pojave novih rasa ili veće agresivnosti postojećih vrsta zbog rekombinacije gena; mijenjanja geografske rasprostranjenosti, bilo prema sjevernoj hemisferi ili na područja sa višom nadmorskom visinom; introdukcije karantinskih i invazivnih vrsta, kao i širenja u nova područja u odnosu na područje porijekla; veću produkciju mikotoksina i dr. Za viruse i bakterije koji se prenose vektorima od posebnog značaja je uticaj klimatskih promjena na prisustvo, širenje i brojnost vektora.
Pozitivan uticaj klimatskih promjena na različite štetočine biljaka može se ispoljiti u vidu: promjene biologije i pojave većeg broja generacija; povećane brojnosti i plodnosti; boljeg prezimljavanja; proširenog kruga domaćina; introdukcije karantinskih i invazivnih vrsta; širenja u nova područja i drugo. Pozitivni uticaji klimatskih promjena na štetne organizme najčešće su sa negativnim efektom na razvoj poljoprivrede i proizvodnju hrane, razvoj šumarstva, biodiverzitet i životnu sredinu – zbog mogućnosti nastanka većih ekonomskih šteta, kao i većih potreba za primjenom pesticida. Кlimatske promjene, takođe, mogu uticati i na biljke domaćine, pri čemu je od posebnog značaja njihov gubitak prirodne osnove otpornosti.
Iako je došlo do napretka u praćenju i razumijevanju klimatskih promjena, ostaju potrebe za mnogim naučnim, tehničkim i institucionalnim rješenjima za precizno planiranje, prilagođavanje i ublažavanje efekata klimatskih promjena na prouzrokovače biljnih bolesti i štetočine, kao i biljke domaćine i njihove interakcije.",
publisher = "Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka",
journal = "Trbić G., Popov T., Mirjanić D. Upravljanje prirodnim resursima u eri klimatskih promjena",
booktitle = "Uticaj klimatskih promjena na pojavu bolesti štetočina poljoprivrednih biljaka i šumskog drveća",
pages = "517-477",
doi = "10,7251/EORU2308477T"
}

Trkulja, V., Tomić, A., Popović Milovanović, T.,& Iličić, R.. (2023). Uticaj klimatskih promjena na pojavu bolesti štetočina poljoprivrednih biljaka i šumskog drveća. in Trbić G., Popov T., Mirjanić D. Upravljanje prirodnim resursima u eri klimatskih promjena
Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka., 477-517.
https://doi.org/10,7251/EORU2308477T

Trkulja V, Tomić A, Popović Milovanović T, Iličić R. Uticaj klimatskih promjena na pojavu bolesti štetočina poljoprivrednih biljaka i šumskog drveća. in Trbić G., Popov T., Mirjanić D. Upravljanje prirodnim resursima u eri klimatskih promjena. 2023;:477-517.
doi:10,7251/EORU2308477T .

Trkulja, Vojislav, Tomić, Andrija, Popović Milovanović, Tatjana, Iličić, Renata, "Uticaj klimatskih promjena na pojavu bolesti štetočina poljoprivrednih biljaka i šumskog drveća" in Trbić G., Popov T., Mirjanić D. Upravljanje prirodnim resursima u eri klimatskih promjena (2023):477-517,
https://doi.org/10,7251/EORU2308477T . .

TY  - CONF
AU  - Popović Milovanović, Tatjana
AU  - Iličić, Renata
AU  - Trkulja, Nenad
AU  - Trkulja, Vojislav
AU  - Zečević, Katarina
AU  - Jelušić, Aleksandra
PY  - 2023
UR  - https://plantarum.izbis.bg.ac.rs/handle/123456789/1196
AB  - Bakteriozna mrljavost plodova lubenice (Acidovorax citrulli) predstavlja širom sveta
ozbiljnu pretnju uključujući uzgajivače i proizvođače semena i rasada gajenih vrsta biljaka iz
porodice Cucurbitacae. Krajem 1980-ih, bakterija A. citrulli se nakon epidemijskih pojava na
lubenici u SAD proširila na druga područja i useve (dinja, tikva, bundeva, krastavac). Do danas
su opisane dve genetički različite populacije A. citrulli. U Srbiji je prvi nalaz A. citrulli
zabeležen 2014. godine na lubenici u lokalitetima Bačke i Srema. Međutim, uprkos
sprovedenim eradikativnim merama i naporima u upravljanju ovim patogenom, ponovo je
detektovan 2018., 2021., i 2022. godine na području Mačve i Srema. U cilju boljeg
razumevanja genetičke strukture populacija A. citrulli prisutnih u Srbiji, u ovom radu je
korišćena analiza sekvenci više genskih lokusa (MLSA) primenom konzerviranih gena i gena
virulentnosti.
Tokom rada korišćena su četiri reprezentativna soja A. citrulli, pod šiframa Ac414
(Čelarevo, 2014), Ac818 (Šabac, 2018), Ac221 (Ašanja, 2021) i Ac322 (Hrtkovci, 2022),
odabrana na osnovu prethodnih rezultata dobijenih umnožavanjem ponavljajućih sekvenci
DNK (rep-PCR). Za MLSA je korišćeno devet gena, i to osam konzervativnih (gltA, gmc, gyrB,
lepA, phaC, pilT, trpB, ugpB) i jedan gen virulentnosti (Aave_1548). PCR program se sastojao
od inicijalne denaturacije (5 min na 95 °C), praćene sa 30 ciklusa denaturacije (30 s na 95 °C),
11
hibridizacije (30 s na 60 °C za konzervativne gene i 55 °C za gen virulentnosti Aave_1548) i
elongacije (30 s za konzervativne gene i 90 s za gen Aave_1548 na 72 °C); i finalne elongacije
(5 min na 72 °C). Amplifikovani produkti su sekvencirani u Eurofins Genomics (Hamburg,
Nemačka). Kvalitet dobijenih sekvenci je manuelno pregledan, nakon čega je za svaki od četiri
testirana soja napravljena multigenska sekvenca na osnovu svih sekvenciranih gena.
mMultigenske sekvence testiranih i referentnih sojeva A. citrulli preuzetih iz baze podataka
Nacionalnog centra za biotehnološke informacije (NCBI) korišćene su za konstruisanje
„Neighbor-joining” filogenetskog stabla. Na osnovu rezultata filogenetske analize, dokazano je
da sojevi A. citrulli izolovani iz prirodno zaraženih plodova lubenice u Srbiji (2014-2022)
pripadaju dvema reprezentativnim genetičkim grupama opisanim u svetu (grupe I i II). Grupi
I su pripadali sojevi izolovani 2021. i 2022. godine, a grupi II sojevi izolovani 2014. i 2018.
godine. Rezultati dobijeni u ovom radu ukazuju na puteve introdukcije i širenja A. citrulli u
Srbiji.
PB  - Društvo za zaštitu bilja
C3  - XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor 2023, 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova
T1  - Utvrđivanje genetičke strukture populacija Acidovorax citrulli u Srbiji
EP  - 11
SP  - 10
ER  - 

@conference{
author = "Popović Milovanović, Tatjana and Iličić, Renata and Trkulja, Nenad and Trkulja, Vojislav and Zečević, Katarina and Jelušić, Aleksandra",
year = "2023",
abstract = "Bakteriozna mrljavost plodova lubenice (Acidovorax citrulli) predstavlja širom sveta
ozbiljnu pretnju uključujući uzgajivače i proizvođače semena i rasada gajenih vrsta biljaka iz
porodice Cucurbitacae. Krajem 1980-ih, bakterija A. citrulli se nakon epidemijskih pojava na
lubenici u SAD proširila na druga područja i useve (dinja, tikva, bundeva, krastavac). Do danas
su opisane dve genetički različite populacije A. citrulli. U Srbiji je prvi nalaz A. citrulli
zabeležen 2014. godine na lubenici u lokalitetima Bačke i Srema. Međutim, uprkos
sprovedenim eradikativnim merama i naporima u upravljanju ovim patogenom, ponovo je
detektovan 2018., 2021., i 2022. godine na području Mačve i Srema. U cilju boljeg
razumevanja genetičke strukture populacija A. citrulli prisutnih u Srbiji, u ovom radu je
korišćena analiza sekvenci više genskih lokusa (MLSA) primenom konzerviranih gena i gena
virulentnosti.
Tokom rada korišćena su četiri reprezentativna soja A. citrulli, pod šiframa Ac414
(Čelarevo, 2014), Ac818 (Šabac, 2018), Ac221 (Ašanja, 2021) i Ac322 (Hrtkovci, 2022),
odabrana na osnovu prethodnih rezultata dobijenih umnožavanjem ponavljajućih sekvenci
DNK (rep-PCR). Za MLSA je korišćeno devet gena, i to osam konzervativnih (gltA, gmc, gyrB,
lepA, phaC, pilT, trpB, ugpB) i jedan gen virulentnosti (Aave_1548). PCR program se sastojao
od inicijalne denaturacije (5 min na 95 °C), praćene sa 30 ciklusa denaturacije (30 s na 95 °C),
11
hibridizacije (30 s na 60 °C za konzervativne gene i 55 °C za gen virulentnosti Aave_1548) i
elongacije (30 s za konzervativne gene i 90 s za gen Aave_1548 na 72 °C); i finalne elongacije
(5 min na 72 °C). Amplifikovani produkti su sekvencirani u Eurofins Genomics (Hamburg,
Nemačka). Kvalitet dobijenih sekvenci je manuelno pregledan, nakon čega je za svaki od četiri
testirana soja napravljena multigenska sekvenca na osnovu svih sekvenciranih gena.
mMultigenske sekvence testiranih i referentnih sojeva A. citrulli preuzetih iz baze podataka
Nacionalnog centra za biotehnološke informacije (NCBI) korišćene su za konstruisanje
„Neighbor-joining” filogenetskog stabla. Na osnovu rezultata filogenetske analize, dokazano je
da sojevi A. citrulli izolovani iz prirodno zaraženih plodova lubenice u Srbiji (2014-2022)
pripadaju dvema reprezentativnim genetičkim grupama opisanim u svetu (grupe I i II). Grupi
I su pripadali sojevi izolovani 2021. i 2022. godine, a grupi II sojevi izolovani 2014. i 2018.
godine. Rezultati dobijeni u ovom radu ukazuju na puteve introdukcije i širenja A. citrulli u
Srbiji.",
publisher = "Društvo za zaštitu bilja",
journal = "XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor 2023, 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova",
title = "Utvrđivanje genetičke strukture populacija Acidovorax citrulli u Srbiji",
pages = "11-10"
}

Popović Milovanović, T., Iličić, R., Trkulja, N., Trkulja, V., Zečević, K.,& Jelušić, A.. (2023). Utvrđivanje genetičke strukture populacija Acidovorax citrulli u Srbiji. in XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor 2023, 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova
Društvo za zaštitu bilja., 10-11.

Popović Milovanović T, Iličić R, Trkulja N, Trkulja V, Zečević K, Jelušić A. Utvrđivanje genetičke strukture populacija Acidovorax citrulli u Srbiji. in XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor 2023, 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova. 2023;:10-11..

Popović Milovanović, Tatjana, Iličić, Renata, Trkulja, Nenad, Trkulja, Vojislav, Zečević, Katarina, Jelušić, Aleksandra, "Utvrđivanje genetičke strukture populacija Acidovorax citrulli u Srbiji" in XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor 2023, 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova (2023):10-11.

TY  - CONF
AU  - Popović Milovanović, Tatjana
AU  - Iličić, Renata
AU  - Jelušić, Aleksandra
AU  - Mitrović, Petar
AU  - Trkulja, Vojislav
AU  - Milovanović, Predrag
AU  - Zečević, Katarina
PY  - 2023
UR  - https://plantarum.izbis.bg.ac.rs/handle/123456789/1198
AB  - Veliki ekonomski značaj u gajenju brojnih biljnih vrsta, a posebno korenasto-krtolastih,
imaju bakterije iz rodova Pectobacterium i Dickeya, prvobitno opisane kao rod Erwinia. Ove
bakterije prouzrokuju bolest tzv. vlažnu trulež. Štete nastaju usled propadanja zaraženih
plodova, krtola i mesnatog korena. Iako ovi patogeni mogu da prouzrokuju velike štete tokom
proizvodnje, ipak najveće nastaju tokom skladištenja. Primenom metode sekvenciranja DNK
genoma, taksonomija rodova Pectobacterium i Dickeya je u prethodnoj deceniji značajno
izmenjena,usled čega je i pripadnost pojedinih, već opisanih sojeva vrstama iz ovih rodova
iznova determinisana. Takođe, ova metodologija doprinela je otkrivanju velikog broja novih
vrsta bakterija ovih rodova. Tako, rod Pectobacterium do danas broji 20 vrsta, a rod Dickeya
najmanje 10. S obzirom na učestale taksonomske promene, cilj ovog rada je bio da se izoluju i
identifikuju prouzrokovači vlažne truleži paprike i mrkve kako bi se utvrdio genetički
diverzitet novoizolovanih bakterijskih populacija.
Tokom septembra 2022. godine, na lokalitetu Rimski Šančevi prikupljeni su oboleli
uzorci plodova paprike sa simptomima vlažne truleži, a na lokalitetu Futog uzorci korena
mrkve. Simptomi su se javljali u vidu razmekšavanja i propadanja plodova, uz prisustvo
karakterističnog, neprijatnog mirisa. Izolacije su vršene sa prelaznih zona između obolelog i
zdravog tkiva, na podlogu sa saharozom i peptonom. Bakterijske kolonije beličasto krem boje,
glatke, blago ispupčene su se javljale 48 h nakon izolacije i inkubacije na 26 °C. Patogenost
odabranih izolata dokazana je na zrelim plodovima paprike, korenu mrkve, kao i krtolama
krompira. Analiza sekvenci više genskih lokusa (MLSA) vršena je primenom šest
konzerviranih gena dnaX, gapA, icdA, mdh, recA i rpoS. BLASTn analiza Nacionalnog centra za
biotehnološke informacije (NCBI) je pokazala da izolati poreklom sa paprike pripadaju
bakteriji Pectobacterium brasiliense, sa procentom identiteta od 98,96% (dnaX) do 100%
(gapA). Izolati poreklom sa mrkve su identifikovani kao Pectobacterium carotovorum, sa
procentom identiteta od 100%, na osnovu sekvenci svih šest analiziranih gena. Ove bakterije
su u Srbiji prethodno determinisane i opisane kao patogeni krompira, a P. carotovorum i kao
patogen kupusa.
PB  - Društvo za zaštitu bilja
C3  - XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor 2023, 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova
T1  - Proučavanje prouzrokovača vlažne truleži paprike i mrkve u Vojvodini
SP  - 48
ER  - 

@conference{
author = "Popović Milovanović, Tatjana and Iličić, Renata and Jelušić, Aleksandra and Mitrović, Petar and Trkulja, Vojislav and Milovanović, Predrag and Zečević, Katarina",
year = "2023",
abstract = "Veliki ekonomski značaj u gajenju brojnih biljnih vrsta, a posebno korenasto-krtolastih,
imaju bakterije iz rodova Pectobacterium i Dickeya, prvobitno opisane kao rod Erwinia. Ove
bakterije prouzrokuju bolest tzv. vlažnu trulež. Štete nastaju usled propadanja zaraženih
plodova, krtola i mesnatog korena. Iako ovi patogeni mogu da prouzrokuju velike štete tokom
proizvodnje, ipak najveće nastaju tokom skladištenja. Primenom metode sekvenciranja DNK
genoma, taksonomija rodova Pectobacterium i Dickeya je u prethodnoj deceniji značajno
izmenjena,usled čega je i pripadnost pojedinih, već opisanih sojeva vrstama iz ovih rodova
iznova determinisana. Takođe, ova metodologija doprinela je otkrivanju velikog broja novih
vrsta bakterija ovih rodova. Tako, rod Pectobacterium do danas broji 20 vrsta, a rod Dickeya
najmanje 10. S obzirom na učestale taksonomske promene, cilj ovog rada je bio da se izoluju i
identifikuju prouzrokovači vlažne truleži paprike i mrkve kako bi se utvrdio genetički
diverzitet novoizolovanih bakterijskih populacija.
Tokom septembra 2022. godine, na lokalitetu Rimski Šančevi prikupljeni su oboleli
uzorci plodova paprike sa simptomima vlažne truleži, a na lokalitetu Futog uzorci korena
mrkve. Simptomi su se javljali u vidu razmekšavanja i propadanja plodova, uz prisustvo
karakterističnog, neprijatnog mirisa. Izolacije su vršene sa prelaznih zona između obolelog i
zdravog tkiva, na podlogu sa saharozom i peptonom. Bakterijske kolonije beličasto krem boje,
glatke, blago ispupčene su se javljale 48 h nakon izolacije i inkubacije na 26 °C. Patogenost
odabranih izolata dokazana je na zrelim plodovima paprike, korenu mrkve, kao i krtolama
krompira. Analiza sekvenci više genskih lokusa (MLSA) vršena je primenom šest
konzerviranih gena dnaX, gapA, icdA, mdh, recA i rpoS. BLASTn analiza Nacionalnog centra za
biotehnološke informacije (NCBI) je pokazala da izolati poreklom sa paprike pripadaju
bakteriji Pectobacterium brasiliense, sa procentom identiteta od 98,96% (dnaX) do 100%
(gapA). Izolati poreklom sa mrkve su identifikovani kao Pectobacterium carotovorum, sa
procentom identiteta od 100%, na osnovu sekvenci svih šest analiziranih gena. Ove bakterije
su u Srbiji prethodno determinisane i opisane kao patogeni krompira, a P. carotovorum i kao
patogen kupusa.",
publisher = "Društvo za zaštitu bilja",
journal = "XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor 2023, 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova",
title = "Proučavanje prouzrokovača vlažne truleži paprike i mrkve u Vojvodini",
pages = "48"
}

Popović Milovanović, T., Iličić, R., Jelušić, A., Mitrović, P., Trkulja, V., Milovanović, P.,& Zečević, K.. (2023). Proučavanje prouzrokovača vlažne truleži paprike i mrkve u Vojvodini. in XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor 2023, 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova
Društvo za zaštitu bilja., 48.

Popović Milovanović T, Iličić R, Jelušić A, Mitrović P, Trkulja V, Milovanović P, Zečević K. Proučavanje prouzrokovača vlažne truleži paprike i mrkve u Vojvodini. in XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor 2023, 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova. 2023;:48..

Popović Milovanović, Tatjana, Iličić, Renata, Jelušić, Aleksandra, Mitrović, Petar, Trkulja, Vojislav, Milovanović, Predrag, Zečević, Katarina, "Proučavanje prouzrokovača vlažne truleži paprike i mrkve u Vojvodini" in XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor 2023, 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova (2023):48.

TY  - CONF
AU  - Popović Milovanović, Tatjana
AU  - Trkulja, Nenad
AU  - Ristić, Danijela
AU  - Iličić, Renata
AU  - Trkulja, Vojislav
AU  - Jelušić, Aleksandra
PY  - 2023
UR  - https://plantarum.izbis.bg.ac.rs/handle/123456789/1197
AB  - Bakteriozna pegavost lista šećerne repe prouzrokovana fitopatogenom bakterijom
Pseudomonas syringae pv. aptata (Psa) je široko rasprostranjena bolest, koja osim ove biljne
kulture napada blitvu, cveklu i dr. Ova bolest se poslednjih godina sve češće javlja na usevima
šećerne repe u Srbiji, posebno u uslovima prohladnog i vlažnog proleća. Epifitocije su
beležene 2013. godine u centralnim i južnim delovima Vojvodine (Bačka i Srem), kada su na
osnovu sekvenciranja konzervativnog gena gyrB, utvrđene četiri različite alelske varijante
ovog patogena. Obzirom na noviju epifitociju bakteriozne pegavosti lista na području gajenja
šećerne repe u Srbiji, cilj ovoga rada je bio da se izvrši izolacija i identifikacija prouzrokovača i
determiniše njegov genetički diverzitet na osnovu analize ponavljajućih palindromskih
sekvenci (rep-PCR) i nasumično amplifikovanih polimorfnih DNK (RAPD-PCR).
Tokom 2023. godine na šećernoj repi (sorta Viola) u lokalitetima Ruski Krstur i Srpski
Miletić prikupljeni su uzorci obolelog lišća sa simptomima bakteriozne pegavosti u vidu
nepravilnih nekrotičnih pega, oivičenih tamnijim marginama, sa centralnim delom mrke do
sive boje. U nekim slučajevima pege su se spajale čineći veću nekrotičnu leziju. Izolacija je
vršena na hranljivu podlogu obogaćenu sa 5% saharoze (NAS), na kojoj su nakon tri dana
inkubacije na 26 °C, dominirale beličaste, okrugle, sjajne i ispupčene bakterijske kolonije. Za
dalji rad je odabrano 18 izolata, a kao uporedni poslužili su referentni Psa sojevi, PD193 i
PD197. Prema rezultatima LOPAT testova, svi izolati su pokazali pripadnost Ia grupi
fluorescentnih Pseudomonas (+---+). Patogenost je dokazana infiltracijom bakterijske
suspenzije u list šećerne repe. Pripadnost izolata bakteriji Psa dokazana je PCR metodom
primenom prajmera specifičnih za patovar Papt2F/1R kojima su amplifikovani fragmenti DNK
veličine 250 bp karakteristični za Psa. Rep-PCR je izvođen primenom prajmera BOXA1R (BOXPCR), ERIC1R/ERIC2 (ERIC-PCR) i GTG5 (GTG5-PCR), dok je RAPD-PCR rađen primenom
prajmera M13 za M13-PCR. Na osnovu analize DNK profila, dobijenih primenom dve
pomenute metode, dokazano je postojanje tri (GTG5-PCR), odnosno četiri (BOX-, ERIC- i M13-
PCR) genetički različite grupe izolata. Dobijeni rezultati su ukazali na postojanje genetičkog
diverziteta i kod novijih populacija bakterije Psa poreklom sa šećerne repe. Daljom analizom
sekvenci više genskih lokusa (MLSA) moguće je detaljnije utvrditi eventualno postojanje
novih populacija ove bakterije u Srbiji.
PB  - Društvo za zaštitu bilja
C3  - XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor, 2023 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova
T1  - Novija proučavanja uzročnika bakteriozne pegavosti lista šećerne repe
SP  - 49
ER  - 

@conference{
author = "Popović Milovanović, Tatjana and Trkulja, Nenad and Ristić, Danijela and Iličić, Renata and Trkulja, Vojislav and Jelušić, Aleksandra",
year = "2023",
abstract = "Bakteriozna pegavost lista šećerne repe prouzrokovana fitopatogenom bakterijom
Pseudomonas syringae pv. aptata (Psa) je široko rasprostranjena bolest, koja osim ove biljne
kulture napada blitvu, cveklu i dr. Ova bolest se poslednjih godina sve češće javlja na usevima
šećerne repe u Srbiji, posebno u uslovima prohladnog i vlažnog proleća. Epifitocije su
beležene 2013. godine u centralnim i južnim delovima Vojvodine (Bačka i Srem), kada su na
osnovu sekvenciranja konzervativnog gena gyrB, utvrđene četiri različite alelske varijante
ovog patogena. Obzirom na noviju epifitociju bakteriozne pegavosti lista na području gajenja
šećerne repe u Srbiji, cilj ovoga rada je bio da se izvrši izolacija i identifikacija prouzrokovača i
determiniše njegov genetički diverzitet na osnovu analize ponavljajućih palindromskih
sekvenci (rep-PCR) i nasumično amplifikovanih polimorfnih DNK (RAPD-PCR).
Tokom 2023. godine na šećernoj repi (sorta Viola) u lokalitetima Ruski Krstur i Srpski
Miletić prikupljeni su uzorci obolelog lišća sa simptomima bakteriozne pegavosti u vidu
nepravilnih nekrotičnih pega, oivičenih tamnijim marginama, sa centralnim delom mrke do
sive boje. U nekim slučajevima pege su se spajale čineći veću nekrotičnu leziju. Izolacija je
vršena na hranljivu podlogu obogaćenu sa 5% saharoze (NAS), na kojoj su nakon tri dana
inkubacije na 26 °C, dominirale beličaste, okrugle, sjajne i ispupčene bakterijske kolonije. Za
dalji rad je odabrano 18 izolata, a kao uporedni poslužili su referentni Psa sojevi, PD193 i
PD197. Prema rezultatima LOPAT testova, svi izolati su pokazali pripadnost Ia grupi
fluorescentnih Pseudomonas (+---+). Patogenost je dokazana infiltracijom bakterijske
suspenzije u list šećerne repe. Pripadnost izolata bakteriji Psa dokazana je PCR metodom
primenom prajmera specifičnih za patovar Papt2F/1R kojima su amplifikovani fragmenti DNK
veličine 250 bp karakteristični za Psa. Rep-PCR je izvođen primenom prajmera BOXA1R (BOXPCR), ERIC1R/ERIC2 (ERIC-PCR) i GTG5 (GTG5-PCR), dok je RAPD-PCR rađen primenom
prajmera M13 za M13-PCR. Na osnovu analize DNK profila, dobijenih primenom dve
pomenute metode, dokazano je postojanje tri (GTG5-PCR), odnosno četiri (BOX-, ERIC- i M13-
PCR) genetički različite grupe izolata. Dobijeni rezultati su ukazali na postojanje genetičkog
diverziteta i kod novijih populacija bakterije Psa poreklom sa šećerne repe. Daljom analizom
sekvenci više genskih lokusa (MLSA) moguće je detaljnije utvrditi eventualno postojanje
novih populacija ove bakterije u Srbiji.",
publisher = "Društvo za zaštitu bilja",
journal = "XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor, 2023 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova",
title = "Novija proučavanja uzročnika bakteriozne pegavosti lista šećerne repe",
pages = "49"
}

Popović Milovanović, T., Trkulja, N., Ristić, D., Iličić, R., Trkulja, V.,& Jelušić, A.. (2023). Novija proučavanja uzročnika bakteriozne pegavosti lista šećerne repe. in XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor, 2023 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova
Društvo za zaštitu bilja., 49.

Popović Milovanović T, Trkulja N, Ristić D, Iličić R, Trkulja V, Jelušić A. Novija proučavanja uzročnika bakteriozne pegavosti lista šećerne repe. in XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor, 2023 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova. 2023;:49..

Popović Milovanović, Tatjana, Trkulja, Nenad, Ristić, Danijela, Iličić, Renata, Trkulja, Vojislav, Jelušić, Aleksandra, "Novija proučavanja uzročnika bakteriozne pegavosti lista šećerne repe" in XVII simpozijum o zaštiti bilja, Zlatibor, 2023 27-30. novembar, Zbornik rezimea radova (2023):49.

TY  - JOUR
AU  - Trkulja, Vojislav
AU  - Tomić, Andrija
AU  - Matić, Slavica
AU  - Trkulja, Nenad
AU  - Iličić, Renata
AU  - Popović Milovanović, Tatjana
PY  - 2023
UR  - https://plantarum.izbis.bg.ac.rs/handle/123456789/857
AB  - In this paper, a comprehensive overview of the ‘Candidatus Liberibacter solanacearum’ presence in Europe was provided. The analyzed findings revealed that, since the first appearance of this pathogen in Finland and Spain in 2008, it has spread to 13 new European countries. Therefore, ‘Ca. L. solanacearum’ has spread very quickly across the European continent, as evident from the emergence of new host plants within the Apiaceae, Urticaceae, and Polygonaceae families, as well as new haplotypes of this pathogen. Thus far, 5 of the 15 ‘Ca. L. solanacearum’ haplotypes determined across the globe have been confirmed in Europe (haplotypes C, D, E, U, and H). Fully competent ‘Ca. L. solanacearum’ vectors include Bactericera cockerelli, Trioza apicalis, and B. trigonica; however, only T. apicalis and B. trigonica are presently established in Europe and are very important for plants from the Apiaceae family in particular. Moreover, psyllid species such as B. tremblayi, T. urticae, and T. anthrisci have also been confirmed positive for ‘Ca. L. solanacearum’. Constant monitoring of its spread in the field (in both symptomatic and asymptomatic plants), use of sensitive molecular diagnostic techniques, and application of timely management strategies are, therefore, of utmost importance for the control of this destructive pathogen.
PB  - MDPI
T2  - Microorganisms
T1  - An Overview of the Emergence of Plant Pathogen ‘Candidatus Liberibacter solanacearum’ in Europe
SP  - 1699
VL  - 11
DO  - 10.3390/microorganisms11071699
ER  - 

@article{
author = "Trkulja, Vojislav and Tomić, Andrija and Matić, Slavica and Trkulja, Nenad and Iličić, Renata and Popović Milovanović, Tatjana",
year = "2023",
abstract = "In this paper, a comprehensive overview of the ‘Candidatus Liberibacter solanacearum’ presence in Europe was provided. The analyzed findings revealed that, since the first appearance of this pathogen in Finland and Spain in 2008, it has spread to 13 new European countries. Therefore, ‘Ca. L. solanacearum’ has spread very quickly across the European continent, as evident from the emergence of new host plants within the Apiaceae, Urticaceae, and Polygonaceae families, as well as new haplotypes of this pathogen. Thus far, 5 of the 15 ‘Ca. L. solanacearum’ haplotypes determined across the globe have been confirmed in Europe (haplotypes C, D, E, U, and H). Fully competent ‘Ca. L. solanacearum’ vectors include Bactericera cockerelli, Trioza apicalis, and B. trigonica; however, only T. apicalis and B. trigonica are presently established in Europe and are very important for plants from the Apiaceae family in particular. Moreover, psyllid species such as B. tremblayi, T. urticae, and T. anthrisci have also been confirmed positive for ‘Ca. L. solanacearum’. Constant monitoring of its spread in the field (in both symptomatic and asymptomatic plants), use of sensitive molecular diagnostic techniques, and application of timely management strategies are, therefore, of utmost importance for the control of this destructive pathogen.",
publisher = "MDPI",
journal = "Microorganisms",
title = "An Overview of the Emergence of Plant Pathogen ‘Candidatus Liberibacter solanacearum’ in Europe",
pages = "1699",
volume = "11",
doi = "10.3390/microorganisms11071699"
}

Trkulja, V., Tomić, A., Matić, S., Trkulja, N., Iličić, R.,& Popović Milovanović, T.. (2023). An Overview of the Emergence of Plant Pathogen ‘Candidatus Liberibacter solanacearum’ in Europe. in Microorganisms
MDPI., 11, 1699.
https://doi.org/10.3390/microorganisms11071699

Trkulja V, Tomić A, Matić S, Trkulja N, Iličić R, Popović Milovanović T. An Overview of the Emergence of Plant Pathogen ‘Candidatus Liberibacter solanacearum’ in Europe. in Microorganisms. 2023;11:1699.
doi:10.3390/microorganisms11071699 .

Trkulja, Vojislav, Tomić, Andrija, Matić, Slavica, Trkulja, Nenad, Iličić, Renata, Popović Milovanović, Tatjana, "An Overview of the Emergence of Plant Pathogen ‘Candidatus Liberibacter solanacearum’ in Europe" in Microorganisms, 11 (2023):1699,
https://doi.org/10.3390/microorganisms11071699 . .

TY  - JOUR
AU  - Trkulja, Vojislav
AU  - Tomić, Andrija
AU  - Iličić, Renata
AU  - Nožinić, Miloš
AU  - Popović Milovanović, Tatjana
PY  - 2022
UR  - https://plantarum.izbis.bg.ac.rs/handle/123456789/855
AB  - Xylella fastidiosa is xylem-limited bacterium capable of infecting a wide range of host plants, resulting in Pierce’s disease in grapevine, citrus variegated chlorosis, olive quick decline syndrome, peach phony disease, plum leaf scald, alfalfa dwarf, margin necrosis and leaf scorch affecting oleander, coffee, almond, pecan, mulberry, red maple, oak, and other types of cultivated and ornamental plants and forest trees. In the European Union, X. fastidiosa is listed as a quarantine organism. Since its first outbreak in the Apulia region of southern Italy in 2013 where it caused devastating disease on Olea europaea (called olive leaf scorch and quick decline), X. fastidiosa continued to spread and successfully established in some European countries (Corsica and PACA in France, Balearic Islands, Madrid and Comunitat Valenciana in Spain, and Porto in Portugal). The most recent data for Europe indicates that X. fastidiosa is present on 174 hosts, 25 of which were newly identified in 2021 (with further five hosts discovered in other parts of the world in the same year). From the six reported subspecies of X. fastidiosa worldwide, four have been recorded in European countries (fastidiosa, multiplex, pauca, and sandyi). Currently confirmed X. fastidiosa vector species are Philaenus spumarius, Neophilaenus campestris, and Philaenus italosignus, whereby only P. spumarius (which has been identified as the key vector in Apulia, Italy) is also present in Americas. X. fastidiosa control is currently based on pathogen-free propagation plant material, eradication, territory demarcation, and vector control, as well as use of resistant plant cultivars and bactericidal treatments.
PB  - The Korean Society of Plant Pathology
T2  - The Plant Pathology Journal
T1  - Xylella fastidiosa in Europe: From the Introduction to the Current Status
EP  - 571
IS  - 6
SP  - 551
VL  - 38
DO  - 10.5423/PPJ.RW.09.2022.0127
ER  - 

@article{
author = "Trkulja, Vojislav and Tomić, Andrija and Iličić, Renata and Nožinić, Miloš and Popović Milovanović, Tatjana",
year = "2022",
abstract = "Xylella fastidiosa is xylem-limited bacterium capable of infecting a wide range of host plants, resulting in Pierce’s disease in grapevine, citrus variegated chlorosis, olive quick decline syndrome, peach phony disease, plum leaf scald, alfalfa dwarf, margin necrosis and leaf scorch affecting oleander, coffee, almond, pecan, mulberry, red maple, oak, and other types of cultivated and ornamental plants and forest trees. In the European Union, X. fastidiosa is listed as a quarantine organism. Since its first outbreak in the Apulia region of southern Italy in 2013 where it caused devastating disease on Olea europaea (called olive leaf scorch and quick decline), X. fastidiosa continued to spread and successfully established in some European countries (Corsica and PACA in France, Balearic Islands, Madrid and Comunitat Valenciana in Spain, and Porto in Portugal). The most recent data for Europe indicates that X. fastidiosa is present on 174 hosts, 25 of which were newly identified in 2021 (with further five hosts discovered in other parts of the world in the same year). From the six reported subspecies of X. fastidiosa worldwide, four have been recorded in European countries (fastidiosa, multiplex, pauca, and sandyi). Currently confirmed X. fastidiosa vector species are Philaenus spumarius, Neophilaenus campestris, and Philaenus italosignus, whereby only P. spumarius (which has been identified as the key vector in Apulia, Italy) is also present in Americas. X. fastidiosa control is currently based on pathogen-free propagation plant material, eradication, territory demarcation, and vector control, as well as use of resistant plant cultivars and bactericidal treatments.",
publisher = "The Korean Society of Plant Pathology",
journal = "The Plant Pathology Journal",
title = "Xylella fastidiosa in Europe: From the Introduction to the Current Status",
pages = "571-551",
number = "6",
volume = "38",
doi = "10.5423/PPJ.RW.09.2022.0127"
}

Trkulja, V., Tomić, A., Iličić, R., Nožinić, M.,& Popović Milovanović, T.. (2022). Xylella fastidiosa in Europe: From the Introduction to the Current Status. in The Plant Pathology Journal
The Korean Society of Plant Pathology., 38(6), 551-571.
https://doi.org/10.5423/PPJ.RW.09.2022.0127

Trkulja V, Tomić A, Iličić R, Nožinić M, Popović Milovanović T. Xylella fastidiosa in Europe: From the Introduction to the Current Status. in The Plant Pathology Journal. 2022;38(6):551-571.
doi:10.5423/PPJ.RW.09.2022.0127 .

Trkulja, Vojislav, Tomić, Andrija, Iličić, Renata, Nožinić, Miloš, Popović Milovanović, Tatjana, "Xylella fastidiosa in Europe: From the Introduction to the Current Status" in The Plant Pathology Journal, 38, no. 6 (2022):551-571,
https://doi.org/10.5423/PPJ.RW.09.2022.0127 . .

Trkulja, V., Mitrović, P., Mihić Salapura, J., Iličić, R., Ćurković, B., Đalović, I.,& Popović Milovanović, T.. (2021). First Report of ‘Candidatus Liberibacter solanacearum’on Carrot in Serbia. in Plant Disease
American Phytopathological Society., 105(4), 1188.
https://doi.org/10.1094/PDIS-11-20-2384-PDN

Trkulja V, Mitrović P, Mihić Salapura J, Iličić R, Ćurković B, Đalović I, Popović Milovanović T. First Report of ‘Candidatus Liberibacter solanacearum’on Carrot in Serbia. in Plant Disease. 2021;105(4):1188.
doi:10.1094/PDIS-11-20-2384-PDN .

Trkulja, Vojislav, Mitrović, Petar, Mihić Salapura, Jelena, Iličić, Renata, Ćurković, Bojana, Đalović, Ivica, Popović Milovanović, Tatjana, "First Report of ‘Candidatus Liberibacter solanacearum’on Carrot in Serbia" in Plant Disease, 105, no. 4 (2021):1188,
https://doi.org/10.1094/PDIS-11-20-2384-PDN . .

TY  - JOUR
AU  - Mitrović, Petar
AU  - Đalović, Ivica
AU  - Kiprovski, Biljana
AU  - Veljović-Jovanović, Sonja
AU  - Trkulja, Vojislav
AU  - Jelušić, Aleksandra
AU  - Popović, Tatjana
PY  - 2021
UR  - https://plantarum.izbis.bg.ac.rs/handle/123456789/605
AB  - The present study examined the effects of Candidatus Phytoplasma solani infection on antioxidative metabolism in leaves and roots of carrot (Daucus carota L.). Disease symptoms appeared at the end of June in the form of the chlorosis on some of the leaves, which became intensely red one week later, while the previously healthy leaves from the same branch becme chlorotic. A few days later, all leaves from the infected leaf branch were intensely red. Infected plants also had slower growth compared to the healthy ones with fewer leaf branches developed. The roots of infected plants were less developed, seared, or gummy with or without brown-colored root hair. The presence of the pathogen was detected by sequencing the 16S rRNA. National Center for Biotechnology Information (NCBI) BLAST analyses of the obtained sequence revealed 100% identity of tested strain with deposited Ca. Phytoplasma solani strains from various countries and hosts, all belonging to the "stolbur" group (16SrXII-A). Identity of 99.74% was found when the tested Serbian strain (MF503627) was compared with the reference stolbur strain STOL11 (AF248959). The oxidative damage of membranes in carrot cells was accompanied by a decrease in the content of photosynthetic pigments. Furthermore, for the determination of specific scavenging properties of the extracts, in vitro antioxidant assay was performed. In phytoplasma-infected carrot leaves, there was a greater reduction in the level of glutathione content (GSH); however; flavonoids and anthocyanidins seem to be responsible for the accompanied increased antioxidative capacity against hydroxyl radical and hydrogen peroxide.
PB  - MDPI, Basel
T2  - Plants-Basel
T1  - Oxidative Stress and Antioxidative Activity in Leaves and Roots of Carrot Plants Induced by Candidatus Phytoplasma Solani
IS  - 2
VL  - 10
DO  - 10.3390/plants10020337
ER  - 

@article{
author = "Mitrović, Petar and Đalović, Ivica and Kiprovski, Biljana and Veljović-Jovanović, Sonja and Trkulja, Vojislav and Jelušić, Aleksandra and Popović, Tatjana",
year = "2021",
abstract = "The present study examined the effects of Candidatus Phytoplasma solani infection on antioxidative metabolism in leaves and roots of carrot (Daucus carota L.). Disease symptoms appeared at the end of June in the form of the chlorosis on some of the leaves, which became intensely red one week later, while the previously healthy leaves from the same branch becme chlorotic. A few days later, all leaves from the infected leaf branch were intensely red. Infected plants also had slower growth compared to the healthy ones with fewer leaf branches developed. The roots of infected plants were less developed, seared, or gummy with or without brown-colored root hair. The presence of the pathogen was detected by sequencing the 16S rRNA. National Center for Biotechnology Information (NCBI) BLAST analyses of the obtained sequence revealed 100% identity of tested strain with deposited Ca. Phytoplasma solani strains from various countries and hosts, all belonging to the "stolbur" group (16SrXII-A). Identity of 99.74% was found when the tested Serbian strain (MF503627) was compared with the reference stolbur strain STOL11 (AF248959). The oxidative damage of membranes in carrot cells was accompanied by a decrease in the content of photosynthetic pigments. Furthermore, for the determination of specific scavenging properties of the extracts, in vitro antioxidant assay was performed. In phytoplasma-infected carrot leaves, there was a greater reduction in the level of glutathione content (GSH); however; flavonoids and anthocyanidins seem to be responsible for the accompanied increased antioxidative capacity against hydroxyl radical and hydrogen peroxide.",
publisher = "MDPI, Basel",
journal = "Plants-Basel",
title = "Oxidative Stress and Antioxidative Activity in Leaves and Roots of Carrot Plants Induced by Candidatus Phytoplasma Solani",
number = "2",
volume = "10",
doi = "10.3390/plants10020337"
}

Mitrović, P., Đalović, I., Kiprovski, B., Veljović-Jovanović, S., Trkulja, V., Jelušić, A.,& Popović, T.. (2021). Oxidative Stress and Antioxidative Activity in Leaves and Roots of Carrot Plants Induced by Candidatus Phytoplasma Solani. in Plants-Basel
MDPI, Basel., 10(2).
https://doi.org/10.3390/plants10020337

Mitrović P, Đalović I, Kiprovski B, Veljović-Jovanović S, Trkulja V, Jelušić A, Popović T. Oxidative Stress and Antioxidative Activity in Leaves and Roots of Carrot Plants Induced by Candidatus Phytoplasma Solani. in Plants-Basel. 2021;10(2).
doi:10.3390/plants10020337 .

Mitrović, Petar, Đalović, Ivica, Kiprovski, Biljana, Veljović-Jovanović, Sonja, Trkulja, Vojislav, Jelušić, Aleksandra, Popović, Tatjana, "Oxidative Stress and Antioxidative Activity in Leaves and Roots of Carrot Plants Induced by Candidatus Phytoplasma Solani" in Plants-Basel, 10, no. 2 (2021),
https://doi.org/10.3390/plants10020337 . .